Dragomir Horvat
mob: 098 9165 263
maill:
dragomir.horvat@gmail.com
Adresa: Krivajska 22
( Kruge - Trnje )
10000 Zagreb

SHVAĆANJE TAO TE CHING-A - PRIRODA VODE


Pripremio: instruktor Chi - kung-a i biotetha terapeut Dragomir Horvat

Obrada i tekst: Alin Horvat

SHVAĆANJE TAO TE CHING-A - PRIRODA VODE

SUPERIORAN ČOVJEK JE KAO VODA.

VODA JE DOBRA; SLUŽI SVIM STVARIMA I NE NATJEČE SE SNJIMA.

UVIJEK SE ODMARA U SKROMNIM MJESTIMA (NISKO) KOJU SVI PREZIRU.

SUPERIORAN ČOVJEK U SVOM BORAVIŠTU ŽIVI U SKLADU SA ZEMLJOM.

ON U MEDITACIJI POZNAJE SAMOG SEBE DO NAJVEĆIH DUBINA.

U SVOJOJ ASOCIJACIJI SA LJUDIMA ON JE NJEŽAN I DOBAR.

U SVOJIM RIJEČIMA JE UVIJEK ISKREN.

KAO VLADA, CIJENI RED.

U POSLOVNIM ODNOSIMA VRLO JE KOMPETENTAN.

U SVOJIM AKCIJAMA AKUTNO JE SVJESTAN PRAVOG VREMENA ZA DJELOVANJE.

NE MOŽE MU SE PRIGOVORIT ZBOG TOGA ŠTO MU NJEGOVA FILOZOFIJA NALAŽE.

DA NIŠTA NE TVRDI (DA SE NE TAKMIČI).

KADA NEMA NADMETANJA, NEMA NIKOG ZA OKRIVIT.

PRIRODA VODE:

Od omiljenih simbola Lao Tzu-a, voda je najizvanredniji. Voda je centralna tema u gotovo svim vjerovanjima i literaturi Taoizma. To je zbog sposobnosti vode da mijenja formu, oblik i izgled da bi se prilagodila i zadovoljila uvjete trenutne situacije. Voda može biti tekućina, nježno tekući uokolo njegujući drveće, cvijeće, ljude i životinje. Ako je napadne vatra, ona može postati para i pobjeći kao plin da bi se naknadno reformirala. Kada zauzme formu leda može postati tvrda, i poprimiti odlike kamena. Voda zauzima formu i oblik onoga u što se stavi, no uvijek zadržava svoju „prirodu vode“. Čovjek od Tao-a se također mora moći prilagoditi uvjetima trenutka; mora biti u stanju ujediniti se sa onim što ga okružuje; da zauzme oblik okoline u umu i u svojim akcijama, bez da žrtvuje svoje „unutrašnje JA“.

Superioran čovjek je kao voda. Voda je dobra; ona služi svim stvarima i ne natječe se snjima.

Lao Tzu opisuje čovjeka kao vodu da bi ilustrirao svoj princip ne-tvrdnje. Uvodne riječi nam govori da čovjek od Tao-a hoda, kao što je Thoreau rekao „po ritmu drugog bubnjara“. On koristi svima, pošto je otkrio način nakoji se to radi bez stresa i naprezanja inferiornog čovjeka. Čovjek od Tao-a treba samo uzeti vodu kao model i promatrati njezinu prirodu.

Mnoge druge filozofije govore da se čovjek mora boriti i nadmetat sa svijetom i drugima, ako želi napredovati. To se najbolje može primijetiti u zapadnjačkom društvu. Na zapadu, ako se netko ne mora boriti da bi uznapredovao, ljudi su sumnjičavi, iako je način prirode metoda ne-tvrdnje. Mnogi će ukazivati na prirodu i govoriti o „borbi za opstanak“. To su riječi čovjeka, „zapadnog čovjeka“, sa kojima on opisuje proces promjene i evolucije koji samo površno poznaje. U prirodi nema borbe. U prirodi postoji samo neprekidni tok prirodnog zakona, lovca i žrtve, oluje i mirnoće. U apsolutu svega, sve je jednom drugom međusobno korisno.

Uvijek se odmara na skromnim mjestima koja svi preziru. Po tome sliči na Tao.

Tao su sve stvari. Nema ničega što nije u Tao-u i od Tao-a, no sam Tao ne djeluje. Tao je skroman i može se naći u mjestima koja ljudi smatraju oboje, predivnim i odvratnim. Voda se smatra simbolom kvalitete Tao-a, jer može prodrijeti i u najmanje pukotine, kao što može napuniti i najveće provalije. Ona je jedna od najmoćnijih supstanci, a ipak, doima se osnovom poniznosti.

Superioran čovjek u svom boravištu živi u skladu sa zemljom.

Živjeti u skladu sa zemljom je umjetnost. Takva umjetnost zahtjeva od umjetnika da je u stanju isprazniti se želja i osjećaja mržnje ili bijesa. Zemlja i voda su dio ekološkog sistema prirode. Kao što voda teče kroz puteve sa najmanje otpora, kroz rijeke i potoke, tako bi i čovjek trebao težiti tome da živi na svijetu da bi postao osjetljiv na jačine i slabosti prepreka na njegovom putu. On je to u stanju samo ako je u dodiru sa svojom prirodom, koja ga poput zemlje zadržava i daje mu osnovu za djelovanje.

On u meditaciji poznaje sebe do najvećih dubina.

U svojoj asocijaciji s ljudima on je nježan i dobar.

Pronalaženje svojeg „najunutrašnjijeg JA“ je potrebno da se smiri um; da se očisti duša od njenih želja i natjecateljskih stavova. Jedan od načina na koji se to postiže je meditacija. Kinezi često govore o tome kao o postizanju vještine hsuhsin, ili šuplje srce. U ovom značenju srce i um su jedno. Pronaći tu sposobnost znači razviti poniznost, koja gaji dobrotu i nježnost. Takav čovjek od Tao-a, Mudrac, imat će veliku ljubav za profinjenu misteriju svijeta, pošto je savladao svog unutrašnjeg demona, te je opušten u umu i u svojoj ozbiljnosti.

U svojim riječima uvijek je iskren.

Kao vlada, cijeni red.

U poslovnim odnosima vrlo je kompetentan.

U svojim akcijama akutno je svjestan pravog vremena za djelovanje.

Superioran čovjek gdje god da dođe donosi sa sobom dobru volju i dobre osjećaje, jer on ni od koga ne osjeća prijetnju. On shvaća da će ga iskrenost, red i djelovanje u pravo vrijeme voditi i štititi u svim njegovim odnosima, poslovnim i osobnim. Njegovi pokloni su izvorni i od srca. On je prirodno milostiv (dobrohotan) i oslobođen je sebičnih želja. Poput vode, on teži kretnji sa glavnim tokom i prilagođavanju okolini.

Voda kao simbol Tao-a je predivno ilustrirana u njenim mnogobrojnim oblicima u pjesmi Tao Cheng-a napisana u 11. Stoljeću.

Od svih elemenata, Mudrac bi trebao izabrati vodu kao svog učitelja.

Voda je popustljiva, no osvaja sve. Voda gasi Vatru, ili ako pretpostavi da će izgubiti, bježi kao para i reformira se.

Voda odnosi mekanu Zemlju, ili kad se suoči sa stijenama, traži zaobilazni put.

Voda izjeda željezo dok se ne smrvi u prašinu; ona prožima atmosferu tako da Vjetar umire. Voda popušta pred preprekama sa lažnom poniznošću, jer nema sile koja ju može spriječiti da prati svoj predodređeni put do mora.

Voda osvaja popuštanjem; ona nikad ne napada, ali uvijek dobije posljednju bitku.

Mudrac koji postaje poput vode se razlikuje po svojoj poniznosti; on obgrljuje pasivnost, djeluje iz ne-djelanja i osvaja svijet.